Prijevoz uzrokuje do 25% nesreća
Travanj 2024
Od prije desetak godina, epigenetika je imala veliki doprinos svjetskoj znanosti, budući da ima veliki utjecaj na područjima kao što su imunologija , biologija razvoja, rak i neuroznanosti. Ali što je epigenetika?
To je skup interakcija između DNA i proteina koji tvore kromatin, to jest onu kompaktnu strukturu koja se nalazi unutar jezgre ćelijski i da pri zbijanju dopušta uključivanje i isključivanje geni.
Riječ dolazi od grčkog epi-ja koji znači u ili oko, to jest, iznad je gen.
Vi svibanj također biti zainteresirani: 3 stvari koje mijenjaju vaše gene
Félix Recillas Targa, iz Instituta za staničnu fiziologiju UNAM-a, objasnio je da ako zamislimo britansku enciklopediju, geni to bi bila slova, ali epigenetika bi bile točke, zarezi i poglavlja koja bi nam omogućila da to shvatimo.
Ova disciplina je ono što nam je omogućilo da objasnimo zašto čak i kod identičnih blizanaca možemo razviti bolest, a druga ne možemo, jer čak i ako smo bliski ili odvojeni, okolina ih čini drugačijom.
Istraživač je rekao da je to područje sve više poznato i stoga postaje složeno. Postoje mnogi parametri koji utječu, na primjer, kako se geni uključuju ili isključuju, što molekularni prekidači to dopuštaju, organizaciju genoma unutar jezgre stanica čak i oni izvanstanični signali koji interveniraju kao što su hranjive tvari, izlaganje svjetlu ili čak društvena okolina.
"To je društveno okruženje: ono što je jeo, ono čemu je bio izložen; sve utječe na on i izvan gena koji čak mogu dovesti do razlikovanja zdrave osobe od one koja ima bolest, čak i ako su identični genetski.
"Gotovo da mogu reći da u svemu, prije ili kasnije, postoji veza s epigenetikom."
Primjerice, dodao je, epigenetske promjene javljaju se i kod raka, tj. Tamo gdje funkcija gena ne ovisi samo o DNA sekvenci kao takvoj, već io razini stanica, je u kontaktu s drugim tvarima. Ova interakcija određuje da su geni aktivni ili neaktivni.
Kod raka epigenetske promjene ovise o njihovoj funkciji i reverzibilne su, što znači da je gen, iako strukturno normalan, isključen ili ne radi zbog te promjene.
Dvije promjene koje se javljaju u ovoj patologiji su metilacija DNA (koja regulira utišavanje gena) i deacetilaciju histona, koji su odgovorni za gašenje geni.